U pravoj prvenstvenoj utakmici ove smo nedjelje propustili pravu priliku za osvajanjem bodova. Već je pomalo smiješno govoriti da igramo dobro, a da nemamo sreće i da utakmice koje gubimo gubimo nezasluženo. I ova koju smo od ekipe iz Dunjkovca izgubili je bila potvrda toga svega. Protiv protivnika koji nam je bio podređen od početka do kraja i u posjedu i u prilikama i udarcima na gol, mi uspijemo nekako izgubiti. Umjesto da utakmicu dobijemo lagano s nekoliko golova razlike, primamo nespretan gol u zadnjim sekundama i ostajemo bez svega. Počeli smo dobro i odmah na početku poveli golom Vita Horvata. Gosti se vraćaju nakon jedne naše pogrješke na 1-1, ali uskoro opet vodimo, lijepim pogotkom Roka Plantaka iz slobodnog udarca. Na odmor se otišlo s 2-1 za nas. Sve ono što smo uspjeli promašiti između 2-1 za nas i 2-2, bolje da i ne spominjemo. Kazna nam je stigla iz jedne od rijetkih gostujućih akcija za 2-2, a u zadnjim sekundama i za 2-3, za veliko slavlje gostujućih igrača i potpuni preokret. Na kraju što reći, igramo dobro, nemamo mirnoće, sreće i koncentracije u završnici a protivnici gotovo svaku našu pogrješku kažnjavaju pogotkom. Zbog toga ostaje žal za propuštenim, ali i istina da ova ekipa zaslužuje imati puno više bodova i puno bolji plasman na tablici nego što je trenutno.